Crno na crno
Janjanin u svojoj trećoj knjizi (drugoj kratkopričaškoj zbirci)
beskompromisno analizira karlovačku stvarnost, ispisujući povijest i
budućnost bezizlazne pozicije stanovnika Karlovca kao metafore za
sveopću letargiju i besciljnost suvremenog hrvatskog društva. Je li
moguće da su središnja tema svakog „ozbiljnijeg“ razgovora - Hrvati i
Srbi? Što“Hrvati i Srbi“ znače za generaciju rođenu osamdesetih godina,
tik pred ratnu uvertiru, a zatim i sumrak ljudskosti? Moraju li oni
patiti zato što su sve generacije prije njih također patile? Smiju li
oni razmišljati o ičemu drugome?
Zoran Janjanin ne odgovara na ta pitanja, on uzima olovku i u nekoliko
crta skicira nakaznu sliku današnjice. Zbog toga je Janjaninove priče
teško voljeti, lakše ih je mrziti, ali ih je nemoguće zaboraviti.