Duhovne vježbe i antička filozofija

Preveo: Zlatko Wurzberg

Primjeri u knjizi daju nam uvid u promjenu perspektive što je u tumačenje i čitanje filozofskih djela antike uvodi nastojanje da se ta djela promatraju u perspektivi prakse duhovnih vježbi. Filozofija se tada javlja u svom izvornom vidu, ne više kao neka teorijska konstrukcija, nego kao odgojna metoda za jedan novi način življenja i gledanja na svijet, kao napor za promjenom čovjeka. Suvremeni povjesničari filozofije, općenito, gotovo da nisu skloni obratiti pažnju na taj vid, premda je bitan. Upravo stoga jer filozofiju promatraju, sukladno zamisli naslijeđenoj iz srednjeg vijeka i modernog vremena, kao čisto teorijski i apstraktni postupak.


Pierre Hadot (1922-2010) francuski je filozof i povjesničar filozofije specijaliziran za antičku filozofiju, pogotovo neoplatonizam. Hadot se zaredio 1944, ali nakon enciklike pape Pija XII. Humani generis (1950) napustio je svećenički red. Bio je ravnatelj École des hautes études en sciences sociales od 1964. do 1986., a 1982. imenovan je profesorom prestižnog Collège de France na kojem je bio predstojnik katedre za grčku i rimsku filozofiju (*chaire d'histoire de la pensée hellénistique et romaine*). Umirovio se i postao emeritus 1991. Velik utjecaj izvršio je na francuske filozofe poput Michela Foucaulta ili Michela Onfraya.