S Bogom na ti

Ewinov je glas u recentnome hrvatskom pjesništvu naglašeno drukčiji od postojećih. Spojivši nesvakidašnju erudiciju, zavidno umijeće vođenja pjesme i profinjeno angažirano svjedočenje o trenutku u kojemu živimo Ewin nas podsjeća da se u istinskoj poeziji jezik i svijet iznova rađaju. (Krešimir Bagić)

U ovoj omašnoj zbirci pjesnik se latio eshatoloških, kozmoloških i kozmogonijskih tema, u rasponu od Mezopotamije i Egipta, preko Biblije, pa do Higgsova bozona: o tim motivima on u pjesmama razmišlja i u njima nalazi iskru poezije. A kad to uočimo, razabiremo i zašto je zbirka toliko velika: SAE, čini se, pokušava opjevati cijeli svemir, a ovo je tek dio toga projekta. Slično, doduše, čine i drugi pjesnici, ali samo on ovako izravno, ovako hrabro i ovako poetski uzbudljivo. (Julijana Matanović)



Sven Adam Ewin pseudonim je pjesnika koji trajno odbacuje mogućnost otkrivanja svoga građanskog identiteta.
Od 2011. godine, otkad piše pjesme i objavljuje ih uglavnom na internetu, napisao je više od 6.000 pjesama (u koje valja ubrojiti i više od 1.500 soneta). Dosad je objavio sedam knjiga pjesama: Zmijski car (2015,) Poeme – Preobrazba i Vršidba (2017), 175 soneta (2018), Ninočka Vasiljevna, ljubavni kanconijer (2019), Katekizam poezije, izbor pjesama (2019), Poslije tebe samo noć, knjiga ljubavne poezije (2020) te knjigu pjesama za djecu Povedi me za ruku, dida (2021).



Brod. Brzina svjetlosna. Cilj: susjedna galaktika.
Iz hibernacije me budi brodska automatika!
Ponovo gledam. Nakon tri bilijarde godina.
Valjda je sve u redu? (Uzdam se u Gospodina!)

Dok trljam pospane oči, protegnem se i zijevnem,
A tad mi nešto strašno kroz mali mozak sijevne:
Lako za Gospodina, nego sat mi je stao,
A ja putujem dalje, a da nisam ni znao!

Gdje sam ja sada, k vragu? I što će biti sa mnom?
Sad kad je cijeli Svemir ostao davno za mnom!
Zvao bih es-o-esom, al koga, koga, koga?
Ako u ovom Ničem, nema više ni Boga?

Zamrzavam se opet. Putujem dalje, miran.
U blaženom neznanju. I vječno hiberniran.