Ružmarin
Srećom po poeziju i po sve one koji je hoće i umiju čitati na ovom jeziku, Marko-Marija Gregorić je nakon dvije virtuozne zbirke eseja, niza važnih prijevoda s nekolikih jezika i, slutimo, mnogo godina čekanja u sjeni ružmarina, iznio na sunce ovu dragocjenu knjigu pjesama. U njoj se s jedne strane pokazuje kao meštar stiha, u izrazu i nadahnuću klasičan pa i arhajski (a ne arhaičan!), a u isti mah suvereno moderan, počesto zaigran, žestok i nježan istovremeno, suptilan i elementaran, i ponajprije predan svetom u brojnim posvetama koje se ovdje ukazuju kao pripadne upravo suštini poetskog. S druge strane na djelu je odvažan i okretan prepjevavatelj – s latinskog, francuskog, engleskog i mađarskog – koji nas u drugom dijelu knjige daruje cijelom malom antologijom svjetskog pjesništva, od Petronija do Superviellea, antologijom za šmekere. Vrijedilo je čekati.