Permafrost: čudnovato i vjerodostojno svjedočanstvo
„Ja sam bezimeni član posade koji je umro 27. siječnja 1597.“ Tako izvještava nizozemski pripovjedač djela Čudnovato i vjerodostojno svjedočanstvo iz Permafrosta iz svog ledenog groba u Novoj Zemlji, arktičkom arhipelagu koji razdvaja ono što je danas poznato kao Barentsovo i Karsko more u Rusiji. Ali kada je ova ekspedicija krenula u potragu za „sjeveroistočnim prolazom“ iz Europe u Kinu, kopnene mase i vječni led koji su blokirali takav put Europljanima su bili nepoznati. Kako ekspedicija ne uspijeva, pripovjedač postaje dio duha krajolika, upućen u stoljeća promjena.
Dok zdvaja nad stvarnosti ljudske oholosti koja je dovela do njegove prerane smrti, razlaže svoje djetinjstvo u Amsterdamu i okolici te komentira dramatične tehnološke i klimatske promjene kroz koje prolazi, povijest i fikcija sudaraju se tektonskom silinom. Od stvarnih likova poput kartografa Petrusa Planciusa do arktičkih lisica i transcendentalnih šamana, a prožet referencama na bezbrojne povijesne događaje – od Reformacije do Staljinovih radnih logora i testiranja atomskog oružja – ovaj izuzetno maštovit i jezično uzbudljiv roman navodi na zaključak kako su trajno nesavršene karakteristike ljudskog ponašanja nesumnjivi razlog evidentnim promjenama prirodnog svijeta.
U žanru ekohistorijskog romana Niedekkerovo Čudnovato i vjerodostojno svjedočanstvo iz Permafrosta zauzima važno mjesto svojom akribičnošću, osjećajem za detalje i gordom atmosferom velikih otkrića.
„Nismo došli do Rta Tabina. Ni blizu. Ali nismo znali da nije bilo ni blizu. Mislili smo proći Novu Zemlju, preći Karsko more, tamo zaobići pretpostavljeni Rt Tabin i odjedriti do Kine.
Na kartama je izgledalo jednostavno. Ruta je bila tri, četiri, možda čak pet puta kraća nego južnim putom, oko Rta Dobre nade, gdje možeš, ako nemaš sreće, naletjeti na Portugalce i Španjolce. Nismo trebali prelaziti polutnik, ostajemo na sjevernoj polutci, a ako je istina što tvrdi nitko drugi do Petrus Placius glavom i bradom, da je na Sjevernom polu plovno more, barem ljeti, kada Sunce ne zalazi mjesecima, plovidba je do Indije poput prelaska zaljeva Zuiderzee, od Enkhuizena do Staverena, naravno, slikovito rečeno.
Sjever mu nije dao za pravo.
Led mu nije dao za pravo.
Ni Sibir mu nije dao za pravo, s tim šumama što su se protezale sve dalje i sve dublje.“
Nakon što ga je književna javnost proglasila „zen majstorom nizozemske književnosti“, Donald Niedekker (rođen u Amsterdamu 1963.) dobio je nagradu Luc Bucquoye Slobodnog sveučilišta u Bruxellesu za 2021. godinu, koja se dodjeljuje za djela koja se ističu svojom nekonvencionalnom i idiosinkratičnom prirodom. Godine 2023., djelo Waarachtige Beschrijvingen Uit de Permafrost (Čudnovato i vjerodostojno svjedočanstvo iz permafrosta) osvojilo je prestižnu nagradu Ferdinand Bordewijk.