Hotel Zagorje

Radnja Hotela Zagorje otpočinje u ljeto 1991. i završava 1999. Knjiga je stoga u punom smislu kronika devedesetih. Novo izdanje ove knjige izlazi upravo u vrijeme kad se te devedesete nanovo počinju nerealno romantizirati kao dani ponosa i slave, uspjeha i pobjeda, dani pravih političkih vođa i navodno izgubljenog jedinstva. - Pročitaj više

Intervju s Mahirom Guvenom: Da je Francuska Tatooine u svijetu Ratova zvijezda, trebali bismo Yodu, a ne Anakina

Hipnotična, grozničava ispovijest o dva brata, Francuza, muslimana, 2018. godine osvojila je prestižnu nagradu Goncourt za debitantski roman. Pobjednik koji je ambiciozno ispisao ove retke zove se Mahir Guven (1986.), još uvijek relativno mlad pisac, Francuz koji je u Francuskoj rođen kao osoba bez državljanstva. Pitanje drugosti središnje je pitanje romana „Dva brata“, kao i manjak životnih prilika, osuđenost na propast prije nego je i stigla vaša prilika. Guven je ovaj roman, kako napominje, pisao u „hladnom gnjevu“, nakon što se u Francuskoj dogodio masakr u Bataclanu. Od vjerskog fanatizma ne okreće glavu, nego ga gleda ravno u oči, kazujući svakim retkom koliko ga sve to pogađa i ljuti. U središte svoje radnje smješta dva brata, od oca Sirijca i majke Francuskinje. Stariji vozi taksi, puši marihuanu i nisu mu strani sitni kriminalni poslovi, a mlađi je sređen i radi u bolnici kao medicinski tehničar. No upravo će taj sređeni mlađi brat postati zainteresiran za odlazak u rat u Siriji i pridružiti se ISIL-u. Najprije iz altruistične želje da pomaže, a kasnije, kad shvati što je taj rat, ni sam neće znati zašto je otišao. S obzirom na to da su dvojici braće roditelji bili sekularni, osobito otac Sirijac, Guven pokušava približiti kako se kod dječaka rodio interes za religijom, i kako ih je naposljetku prema njihovim izborima pogurao težak život u predgrađu. Guven je dobio državljanstvo u dobi trinaest godina, studirao je na Université d'Angers, na pariškom sveučilištu Sorbonne i na Université Paris-Sud 11. Trenutno radi kao urednik književnog časopisa America. - Pročitaj više

Raspad i rat: Dnevnik, 1989-1995

Zastrašujuće je i još više tužno koliko su Đilasove opaske – u dnevniku otprije 32 godine – aktualne. [...] Trideset, možda i četrdeset godina, svejedno govorimo o istom, na isti način s istim akterima. Cijeli je to radni vijek. Kakvo li je to gubljenje vremena i energije, ali i kako sretna okolnost za Đilasa koji je aktualan skoro 30 godina nakon smrti. Poraz je to samo naših nacionalizama. (Tvrtko Jakovina) - Pročitaj više