Ugljik na suncu
Ugljik na suncu zbirka je priča koja čitatelja uvlači u svijet koji nije nimalo magičan, ali je unatoč tome vrlo atmosferičan: to je svijet običnih ljudskih sudbina razrađen do najsitnijih pojedinosti. Koji motivi stoje iza počesto potpuno iracionalnih odluka pripitih stanovnika zabačenog panonskog sela, u ravnici čiju monotoniju prekidaju samo rijetke ustave irigacijskih kanala, u krajoliku čiju tišinu i sklad tu i tamo može narušiti još samo eksplozija bombe ilegalnog ribolovca, dok je sve ostalo utonulo u tmasti san o boljem životu...? Seoska učiteljica, svećenik, gostioničar, likovi su koji se stapaju s ljetnim bojama ravničarskog pejzaža već pomalo izblijedjelim od sunca, ali nešto ih veže u zajedničku, sasma prepoznatljivu provodnu liniju: bogatstvo jezika koji Vidak doživljava kao punokrvni literarni subjekt. Štoviše, pripovjedač se ovdje odlučuje za radikalno izmještanje perspektive. Likovi u njegovim pričama nisu vlasnici jezika kojim govore. Naprotiv, jezik gradi svoju mrežu odnosa i pogled na svijet te je upravo on premoćni akter i, na kraju krajeva, vlasnik sudbina protagonista sjajne zbirke Ugljik na suncu.