Duhovit roman u devet priča o svemu onomu što muškarac jest

David Szalay: Sve što muško jest

Prijevod s engleskoga: Dinko Telećan         

Sandorf, 425 stranice, cijena: 165 kn, 2020.


 

All that man is, / All mere complexities, / The fury and the mire of human veins stihovi su Williama Butlera Yeatsa koje David Szalay, gost LitLinka 2017. godine, evocira u naslovu ove knjige. U devet priča, Szalay nas vodi kroz slojeve svega onoga što muškarac jest. Melankolija i neizvjesnost u dvadesetima, ambicioznost u tridesetima, predvidivost u četrdesetima, kriza identiteta u pedesetima, gubitak smisla u šezdesetima i strah od smrti u sedamdesetima oslikavaju se u određenim životnim situacijama različitih devet muškaraca koji kreiraju ovu zbirku priča nominiranu 2016. godine za Man Booker Prize

Premda je izvorno okarakterizirana kao roman, Sve što muško jest je prvenstveno zbirka priča u kojoj svaka priča kao glavnog lika ima muškarca u određenom periodu života koji je na stranom tlu i na nekoj vrsti prekretnice, u iščekivanju nečeg više. I kojeg muče egzistencijalni pojmovi; ljubav u najširem smislu, novac i vrijeme. Ljubav je platonska ili pak svedena na čistu fizičku potrebu, neželjena i opterećujuća, ona koja bira vjernost prije užitka ili pak mrtva, mrtva kao i brak u kojem jedna strana skriva svoju seksualnost. Odnos prema novcu se kreće od ništavnosti, pokrivanja troškova, preko zgrtanja radi samog zgrtanja pa opet do ništavnosti. Vrijeme u romanu djeluje gotovo kao zaseban lik. Ili je beskonačno do ubitačnosti, ili sve ovisi o njemu ili je kratkoročno toliko da postaje beznačajno. Osim što se vrijeme oslikava kroz godine muškarčeva života, ono se oslikava i kroz godišnja doba. Simbolično počinjući s proljećem i završavajući sa zimom, Szalay prikazuje život muškarca počevši od sedamnaestogodišnjaka koji putuje Europom i završavajući sa sedamdesetotrogodišnjakom koji, sasvim logično, razmišlja o prolaznosti i vječnosti (Amemus eterna et non peritura.) negdje u Italiji. Praveći poveznicu između prve i zadnje priče, Szalay pokušava ukazati na cikličnost života ili pak želi postići da ova zbirka priča funkcionira i kao roman.

Kako god, ono što ovu knjigu od preko četiristo strana čini dinamičnom jest humor kojim Szalay poništava ozbiljnost, melankoliju ili pak ono što se smatra nemoralnim. Zapravo je fascinantno kako autor postiže humor čak i kad ne pokušava biti duhovit. Usto, minimalizam u opisivanju je doveden do sirovosti koja pomalo nalikuje onoj Ernesta Hemingwaya. Ne opterećujući čitatelja opisivanjima, on uspješno preko dijaloga prenosi o kakvom je muškarcu riječ, odnosno daje uvod u opis, a čitatelju prepušta ostalo. U svrhu opisivanja služe i različite lokacije na europskom tlu. Prag sa svojim balastom socijalizma, Cipar kao oaza za siromašne turiste, London kao središte elitne prostitucije, Njemačka sa svojom dugom autocestom i urednim, ali dosadnim mjestima, Španjolska sa svojom nesnosnom vrućinom, jugoistok Francuske u kojem se golemi pašnjaci pretvaraju u stanove niske kvalitete, bezimen gradić daleko u unutrašnjosti Hrvatske, iza brda, kojem su Turci „posljednja iole važna stvar koja se dogodila“, jahta na Sredozemnom moru koju krasi simboličan naziv Europa i mjesto u Italiji u kojem je Lidl jedini znak života.

Simbolika u knjizi Sve što muško jest se pojavljuje u natruhama, ali to je dovoljno da ostavi pitanja o nekoj većoj namjeri pisca. U svakom slučaju, posebnost ove knjige je što ostaje unutar čitatelja i dugo nakon čitanja što je odlika vrhunske proze.

Viktorija Božina (1990.) autorica je romana ''Turbofolk'' (Sandorf, 2018).