Duhovit roman u devet priča o svemu onomu što muškarac jest
David
Szalay: Sve što muško jest
Prijevod s engleskoga: Dinko Telećan
Sandorf, 425 stranice, cijena: 165 kn, 2020.
All
that man is, / All mere complexities, / The fury and the mire of human veins stihovi su Williama Butlera Yeatsa koje David Szalay,
gost LitLinka 2017. godine, evocira u naslovu ove knjige. U devet priča, Szalay
nas vodi kroz slojeve svega onoga što muškarac jest. Melankolija i neizvjesnost
u dvadesetima, ambicioznost u tridesetima, predvidivost u četrdesetima, kriza
identiteta u pedesetima, gubitak smisla u šezdesetima i strah od smrti u
sedamdesetima oslikavaju se u određenim životnim situacijama različitih devet muškaraca
koji kreiraju ovu zbirku priča nominiranu 2016. godine za Man Booker Prize
Premda
je izvorno okarakterizirana kao roman, Sve što muško jest je prvenstveno
zbirka priča u kojoj svaka priča kao glavnog lika ima muškarca u određenom
periodu života koji je na stranom tlu i na nekoj vrsti prekretnice, u
iščekivanju nečeg više. I kojeg muče egzistencijalni pojmovi; ljubav u najširem
smislu, novac i vrijeme. Ljubav je platonska ili pak svedena na čistu fizičku potrebu,
neželjena i opterećujuća, ona koja bira vjernost prije užitka ili pak mrtva,
mrtva kao i brak u kojem jedna strana skriva svoju seksualnost. Odnos prema
novcu se kreće od ništavnosti, pokrivanja troškova, preko zgrtanja radi samog
zgrtanja pa opet do ništavnosti. Vrijeme u romanu djeluje gotovo kao zaseban
lik. Ili je beskonačno do ubitačnosti, ili sve ovisi o njemu ili je kratkoročno
toliko da postaje beznačajno. Osim što se vrijeme oslikava kroz godine
muškarčeva života, ono se oslikava i kroz godišnja doba. Simbolično počinjući s
proljećem i završavajući sa zimom, Szalay prikazuje život muškarca počevši od
sedamnaestogodišnjaka koji putuje Europom i završavajući sa
sedamdesetotrogodišnjakom koji, sasvim logično, razmišlja o prolaznosti i
vječnosti (Amemus eterna et non peritura.) negdje u Italiji. Praveći
poveznicu između prve i zadnje priče, Szalay pokušava ukazati na cikličnost
života ili pak želi postići da ova zbirka priča funkcionira i kao roman.
Kako
god, ono što ovu knjigu od preko četiristo strana čini dinamičnom jest humor
kojim Szalay poništava ozbiljnost, melankoliju ili pak ono što se smatra
nemoralnim. Zapravo je fascinantno kako autor postiže humor čak i kad ne
pokušava biti duhovit. Usto, minimalizam u opisivanju je doveden do sirovosti
koja pomalo nalikuje onoj Ernesta Hemingwaya. Ne opterećujući čitatelja
opisivanjima, on uspješno preko dijaloga prenosi o kakvom je muškarcu riječ,
odnosno daje uvod u opis, a čitatelju prepušta ostalo. U svrhu opisivanja služe
i različite lokacije na europskom tlu. Prag sa svojim balastom socijalizma,
Cipar kao oaza za siromašne turiste, London kao središte elitne prostitucije,
Njemačka sa svojom dugom autocestom i urednim, ali dosadnim mjestima,
Španjolska sa svojom nesnosnom vrućinom, jugoistok Francuske u kojem se golemi
pašnjaci pretvaraju u stanove niske kvalitete, bezimen gradić daleko u
unutrašnjosti Hrvatske, iza brda, kojem su Turci „posljednja iole važna stvar
koja se dogodila“, jahta na Sredozemnom moru koju krasi simboličan naziv Europa
i mjesto u Italiji u kojem je Lidl jedini znak života.
Simbolika u knjizi Sve što muško jest se pojavljuje u natruhama, ali to je dovoljno da ostavi pitanja o nekoj većoj namjeri pisca. U svakom slučaju, posebnost ove knjige je što ostaje unutar čitatelja i dugo nakon čitanja što je odlika vrhunske proze.
Viktorija Božina (1990.) autorica je romana ''Turbofolk'' (Sandorf, 2018).