Nakon pozdrava za laku noć sve je moguće...

Pierre J. Mejlak: Nakon pozdrava za laku noć 

Prijevod s engleskoga: Andy Jelčić                            Nagrada EU za književnost

Sandorf, 148 stranica, cijena: 135 kn, 2019.


2011. godine, u trenutku izvornog objavljivanja njegove druge po redu zbirke priča malteški je pisac Pierre J. Mejlak (1982) s jedva navršenih 29 godina bio tek na pragu prve spisateljske zrelosti.  Ipak, trinaest priča koje uz prolog i epilog tvore skup čudnovatosti rezerviranih za razdoblje „Nakon pozdrava za laku noć“ prožeto je pomno doziranim osjećajem za tugu, oprezno isprepleteno različitim razinama melankolije i uvezeno potrebom za proživljavanje ili otklanjanje iskustva s nedostajanjem u središtu, a začudna sposobnost premrežavanja najkrhkijih od ljudskih osjećaja Mejlakove riječi čini izvorom i odrazom njegove autorske zrelosti.

Tematski i žanrovski vrlo različite, sve priče okupljene u zbirci nagrađenoj Nagradom Europske unije za književnost, kao da ulaze u dijalog s apsurdnošću života, pogrešnih pretpostavki, mišljenja i nesporazuma i kao da svaka u svojem ritmu i tonu poručuje kako, naposljetku, ionako nije važno ništa, a najvažnije je sve. Čini se kako su upravo tišine zazidane u tom „ništa“ predmet Mejlakovog autorskog interesa, možda ga zato toliko zanima noć, kao nepregledan prostor vrištećih tišina, kao pozornica na kojoj se tisuće rekvizita mogu izmijeniti, a poruka ostati ista. Nakon pozdrava za laku noć štošta se može odigrati, snovita je arena prostor odmora i osobnih previranja, najdaljeg bijega i najdubljih zdvajanja. Takva se mračna raznolikost odražava i u ovdje predstavljenim kratkim pričama; govore o prestravljenosti mogućnošću gubitka, tuzi ostvarivanja te slutnje i još snažnijoj boli utkanoj u mogućnost njegove povrativosti. Jer jednom kad ljudi bivaju pretvoreni u sjećanje lako je njima manipulirati, lako ih je pretvoriti u ljude od gline i ponovno oblikovati, prema vlastitim zamislima i okvirima.

No autor kao da se pita što je sjećanje. Mogućnost uma da pohrani informacije iz prošlosti? Ideju o nepovredivoj neupitnosti tih informacija Mejlak dokida svakom sljedećom pričom; sreći mladog para vjerojatno nije presudila u dimnjaku zaglavljena vrana kao što kajanje ostarjelog klerika nije potaknuto samo osjećajem duboke moralne odgovornosti. Osamljenom starcu nije namjera dementnu suprugu usporediti s daskom za glačanje, a netom bi obudovjela žena pronađenu tuđu naušnicu promatrala s manje ganuća da ju je kojim slučajem pronašla prije suprugove smrti. No svi oni, neznani junaci kratkih, ali snažnih i dojmljivih priča, čine isto što i mladić iz epiloga – svojim bi sjećanjima rado upravljali, rado bi od njih učinili probavljivu, prihvatljivu, smisleniju masu. Neka bi rado i poništili ili u ljepotu unijeli natruhe ružnog, čak i uznemirujućeg. Ipak autor im, kao niti život, ne ostavlja izbora – nakon pozdrava za laku noć posve je svejedno kakvo je bilo ono prije. Posve je svejedno, a ujedno i najvažnije jer oni kojima noć ne donosi smirenje, neće ga pronaći niti u preoblikovanju onoga što su nekad bili.

Petra Miočić (Rijeka, 1986) studirala je kulturalne studije na riječkom Filozofskom fakultetu te bibliotekarstvo i muzeologiju na zagrebačkom. 2014. pokrenula je blog s književnim kritikama "Pročitaj to", vodila je marketing i uređivala knjige u dvjema izdavačkim kućama, a od 2017. suradnica je tjednika "Express" i njegova mjesečnog podlistka "Best book", književnog lista "Vijenac" i portala "Moderna vremena". Živi i radi u Zagrebu.