S(i)nu bez s(i)nova
Sandićevo Ja koje govori (introspekcijsko, ispovjedno i tobože-ispovjedno) obraća se Drugome u sebi i izvan sebe. Prostor razmaka u toj komunikaciji je zrak za kojega on kaže da može biti kakav god to Drugo (ti drugi) vole, ali bilo bi dobro da bude onaj koji je njihov. - Pročitaj više
