Čovjek-stup
Prevela s francuskog: Nataša Medved
Neprikosnovenim smislom za ironiju Gauz gazi preko svih rasnih, nacionalnih, vjerskih i inih zamislivih predrasuda i prikazuje zapadnu civilizaciju u samom njezinu srcu, prijestolnici republikanizma, kroz pogled jednog—zaštitara. U romanu pratimo nekoliko generacija zapadnoafričkih emigranata koji krstare Parizom prepuštajući se fascinaciji izobiljem životnih stilova koji supostoje u velegradu, a istovremeno pokušavaju locirati svoj život u novom civilizacijskom kontekstu. Kroz njih i njihove poslove zaštitara i noćnog čuvara uviđamo težinu egzistencijalne borbe, kao i imigrantski imaginarij, što nam dopušta da Čovjek-stup, inače nevidljivi čuvar poretka, postane naš tumač, prevoditelj, filozof i—prijatelj.
“U La Chapelle. Bar koji drži Kabilac, dućan s odjećom Kineza iz Nankina, pekarnica Tunižanke, mala željezarija Pakistanca, zlatarnica Indijca, drugi bar drugog Kabilca u koji pak zalaze Senegalci, radnja za telefoniranje nekog Tamilca, opet pakistanska željezarija, alžirska mesnica, novi dućan s odjećom, ali sada Kineza iz Wenzhua, dućan rabljenom robom Marokanca, bistro Kineza iz Wenzhua, turski restoran koji nipošto ne smijete pobrkati sa susjednom kurdskom sendvičarnicom, mesnica Alžirca iz Djurdjure, balkanski dućan, marokanska trgovina specijalizirana za afričku i antilsku kuhinju, još jedan kabilski bar, dućan s rabljenom robom nesimpatičnog Jugoslavena, korejski dućan s elektronikom, postolarska radionica Topy koju drži Malijac, tamilska željezarija, opet marokanski dućan s hranom, još jedan kabilski bar specijaliziran za pijance u predterminalnoj fazi, dućan s afričkom hranom korejskog vlasnika, ilegalni hrvatski kasino, tamilski frizer, alžirski frizer, afrička frizerka podrijetlom iz Obale Bjelokosti, kamerunski dućan s hranom, antilska prodavaonica s ezoteričnim predmetima i afrodizijacima, židovska liječnička ordinacija…”