Lirsko autobiografsko djelo o političkom progonu, djetinjstvu i odrastanju u egzilu

Fragmenti sjećanja na djetinjstvo i godine iza podijeljene između Irana i Francuske spojeni su u poetičan roman prvijenac Marx i lutka koji je 2017. godine francusko-iranskoj spisateljici Maryam Madjidi donio nagradu Goncourt za „najbolje i najmaštovitije djelo“. Roman je kod nas stigao 2019. godine u izdanju Sandorfa, a prijevod s francuskog dugujemo Marku Gregoriću.
→ procitaj više

Roman o nevidljivoj slobodi mlade Njemice, pripadnice nove izgubljene generacije prekarnih radnika

Friederike Gösweiner austrijska je književnica koju smo imali priliku ugostiti 2018. godine na sajmu Sanjam knjige u Istri. Njezin roman prvijenac Otužna sloboda dobitnik je nagrade Österreichischer Buchpreis u kategoriji debitanata za 2016. godinu, a do nas je stigao u izdanju Sandorfa i prijevodu Andyja Jeličića.
→ procitaj više

Briljantne magično-realistične minijature jednog od najčitanijih bugarskih pisaca

<p class="MsoNormal" style="line-height:150%"><span style="font-size:12.0pt;
line-height:150%;font-family:&quot;Times New Roman&quot;,serif">Da se u samo nekoliko
riječi treba opisati knjiga bugarskog pisca Kalina Terzijskog (Sofija, 1970.),
„Postoji li netko tko vas voli“, nagrađena Europskom nagradom za književnost,
moglo bi se reći da je to zbirka humornih i britko napisanih portreta o
gubitništvu. Svaka nova priča slagalica je u portretu Sofije i njezinih
stanovnika, mahom muškaraca, nesavršenih i razočaranih životom, kako krstare
ulicama hektičkog grada i na njima traže svoju svrhu. Terzijski ima specifičnu
vrstu oporog humora, samoironičnog, ponekad bliskog groteski, a ponekad
magičnom i fantastičnom, dok u rukama većinu vremena ipak čvrsto drži konce
stvarnosti. <o:p></o:p></span></p>
→ procitaj više

Začudna poezija u prozi

Kratke priče makedonskog pisca mlađe generacije, Nenada Joldeskog, oniričan su narativ vezan uz Strugu, grad na Ohridskom jezeru, i samo Ohridsko jezero. Već sam naslov sugerira da svaki čovjek ima svoje jezero te da mu to jezero nešto čini, da nekako na njega utječe. Fluidan i raspršen narativ obilježje je gotovo svake priče, lirične, simbolične i kratke kao čudan i neprecizan san. Protagonist je mlađi muškarac, možda upravo autor, a pred čitateljem se razmata njegova struja svijesti, unutarnja previranja i impresije vanjskog svijeta.
→ procitaj više

Polifonijska „pripovijest“ uspomena jednog otoka, jednu zemlje i njezinih naroda

Po traumatičnosti svoje recentne povijesti, kao i po neizvjesnosti svoje sadašnjosti, daleki Cipar zapravo neobično nalikuje našim prostorima. Za ovaj otok u dubokom Sredozemlju, iznimno bogat kako prirodnim ljepotama tako i raznolikom kulturnom baštinom, u proteklih se pola stoljeća u globalnim okvirima vjerojatno najčešće čulo u kontekstu međuetničkog nasilja i segregacije. Ako je za utjehu, međutim, čini se da odjeci kontinuirane krize i društvene traume koja se vječito obnavlja u književnosti nerijetko dovode do iznimnih ostvarenja. To može ilustrirati i naša književna produkcija, a, ukoliko je suditi po Albumu priča Antonisa Georgiua, i ona ciparska.
→ procitaj više

Literarni dragulj suvremenog portugalskog klasika

zbacio si ih i sada želiš da ti se brat i sestra vrate da sam na tvom mjestu ne bih večeras očekivala goste Carlos. Ovu rečenicu na Badnjak 1995. izgovori Carlosova supruga Lena, da bi se ona dugo potom zadržla u njegovim mislima i progonila ga u raznim varijacijama. Naime, Lenina odsječna izjava o suprugovim nerazriješenim odnosima sa bratom i sestrom podstiče u Carlosu bujicu asocijacija, reminiscencija i sjećanja, do te mjere da obiteljska povijest posve okupira njegov um u sadašnjosti. U takvom, frenetičnom tonu i tempu započinje roman Sjaj Portugala portugalskog pisca Antónia Loba Antunesa - i u istom se registru nastavlja kroz narednih četristotinjak stranica.
→ procitaj više

Umjesto pisma je roman u kojem će se mnogi (bivši) parovi prepoznati

Nijedna tema nije suvišne banalna za književnost. Suprotno tome što određeni kritičari i teoretičari mislili, književnost ne mora biti: (ovdje iznesite svoje mišljenje). Književnost mora biti dobro napisana; tematika, žanr, struktura, sve to je nebitno dokle god je konačni proizvod dobar tekst. Christophe Van Gerrewey napisao je knjigu o ljubavi, možda čak i ljubavni roman. Djelo indikativnog naslova, „Umjesto pisma“ (za koju je i dobio nagradu Europske unije za književnost), tiha je i suptilna kronika jednog romantičnog odnosa. Struktuirana je poput pisma, direktno se obraćajući „Njoj“, bivšoj djevojci.


→ procitaj više

Stradanja izbjeglica u slikama

Jedna od zamki pisanja o ljudskoj tragediji, naročito onoj vezanoj za živote „drugih“, onih koji bježe ne bi li osigurali svoju sigurnost, jeste da cijela priča postane patetična. Autori Zapadnog kruga često zapadnu u tu klopku te cijeli tekst postane razvodnjen, suviše sentimentalan ili, možda još gore, propovjednički i moralistički nastrojen. Bijeli autori koji na sebe uzimaju zadatak ostatku svijeta pripovijedati o tragedijama drugih. Možda je inicijalni impuls plemenit, ali prečesto je riječ o pompoznom i praznom štivu. Dapače, na momente se dobije dojam da određeni autori parazitiraju na tragediji drugih. Crtani roman „Zenobija“ nije takvo štivo. Morten Dürr, pero iza priče, i Lars Horneman, zadužen za ilustraciju stvorili su jednostavnu ali snažnu priču centriranu oko djevojčice Amine, Sirijke koja brodom nastoji pobjeći iz rodne zemlje u sigurnost Zapada.
→ procitaj više