Zbogom, pustinjo

U blizini gradića Tamesguidea u Alžiru, islamski su teroristi 1993. godine odrubili glavu dvanaestorici radnika Hidroelektre. Opterećena Domovinskim ratom, hrvatska javnost ovaj stravičan zločin jedva primjećuje, a još brže zaboravlja. Godinama kasnije, pojavljuju se iskazi dvojice preživjelih radnika o ovom pokolju. Dražen Katunarić svojim romanom Zbogom, pustinjo, prvim na ovu temu na našim prostorima, daje širi kontekst koji je doveo do tragedije, obostranoj mržnji oblik i lice, a sve pomnim nijansiranjem vrsnog prozaika. Svjestan da bi dokumentarističko prepričavanje radničkih zbivanja na gradilištu odvelo u socrealizam, Katunarić ukida konvencionalnu naraciju i uvodi višeglasje, kompozicijski zanimljivu strukturu paralelnog pisanja sa živim likovima i stalnim kontrapunktiranjem temeljnog glasa. U muškom svijetu gradilišta, jedna je žena, Klaudija, predstavnica hipijevske izgubljene generacije slobodne ljubavi i rimbaudovske pustolovine, glavni lik, a oko nje gravitiraju Tarzan, Rajko, Dubravko… Krhkost ljudskih sudbina razapetih ljubavničkim i drugim strastima na pozadini povijesnog ludila, a bez moraliziranja i patosa daju pečat romanu; "sudar" kontinenata i civilizacija, periferne Europe i pustinjske Afrike, Hrvata i Arapa prikazan je bez imalo uljepšavanja i političke korektnosti. Građen na kontrastima grubog i poetskog, okrutnog i kozmičkog, amoralnog i zvjezdanog, roman Zbogom, pustinjo istovremeno sadrži uvjerljivost dokumenta i slojevitost psihološki dinamične zbilje umotane u ljepotu literarne fikcije.



Dražen Katunarić (1954., Zagreb). Pjesnik, prozaik, esejist. Završio je filozofiju na Sveučilištu humanističkih znanosti u Strasbourgu. Glavni je urednik časopisa Europski glasnik i nakladničke kuće Litteris. Objavio je petnaest knjiga poezije, među njima Mramorni Bakho, Nebo/Zemlja, Pjesan o Stjepanu, Kronos, Jednoga dana bila je noć, Znak u sjeni, romane Kobne slike, Prosjakinja, Smiješak Padra Pija, Zbogom, pustinjo, priče Tigrova mast i druge priče, eseje i putopise Kuća dekadencije, Crkva, ulica, zoološki vrt, Povratak barbarogenija, Priča o špilji, Infernet i drugi tekstovi. Preveden na engleski, francuski, španjolski, slovenski, bugarski, rumunjski, albanski, korzički, njemački, talijanski na stranicama časopisa, a kod stranih izdavača izišlo mu je trinaest zasebnih knjiga. Dobitnik je Brankove nagrade za najbolju prvu knjigu poezije u Jugoslaviji (1984.), Nagrade Tin Ujević za najbolju pjesničku knjigu (1994.), Nagrade Matice Hrvatske za knjigu Lijepak za slavuja (1998.), Nagrade Europski krug (1998.), Međunarodne nagrade Menada za specifičnu vrijednost poezije (Makedonija 2003.), nagrade Steiermaerkische Sparkasse 2009. za roman Prosjakinja/Die Bettlerin te nagrade Balkanica Rumunjskog društva pisaca za doprinos poeziji (2015.) Dobitnik je nagrade HAZU Dragutin Tadijanović za zbirku pjesama Znak u sjeni (2018.). Dodijeljen mu je red Viteza umjetnosti i književnosti francuskog Ministarstva kulture (1999.).