Briljantne magično-realistične minijature jednog od najčitanijih bugarskih pisaca

Kalin Terzijski: Postoji li netko tko vas voli

Prijevod s bugarskoga: Ana Vasung                          

Nagrada EU za književnost

Sandorf, 121 stranica, cijena: 135 kn, 2019.

                    

Da se u samo nekoliko riječi treba opisati knjiga bugarskog pisca Kalina Terzijskog (Sofija, 1970.), „Postoji li netko tko vas voli“, nagrađena Europskom nagradom za književnost, moglo bi se reći da je to zbirka humornih i britko napisanih portreta o gubitništvu. Svaka nova priča slagalica je u portretu Sofije i njezinih stanovnika, mahom muškaraca, nesavršenih i razočaranih životom, kako krstare ulicama hektičkog grada i na njima traže svoju svrhu. Terzijski ima specifičnu vrstu oporog humora, samoironičnog, ponekad bliskog groteski, a ponekad magičnom i fantastičnom, dok u rukama većinu vremena ipak čvrsto drži konce stvarnosti.

Ljudi iz priča Kalina Terzijskog su sitničavi i teški, no ta sitničavost ne proizilazi iz unutarnjih motiva, iz toga što su oni loši ljudi, nego su takvi jer ih je život učinio takvima: siromaštvo, nemušti partneri, loša i sebična djeca i uopće prijetvornost drugih. Ili kao što autor kaže o svome protagonistu Antonu K., iz priče „Umor od shvaćanja“: „jeo je iz sramotne žlice siromaštva“. Ta sintagma tako zorno prikazuje ponižavajući status neimaštine, njezino prokletstvo koje čovjeka umanjuje ne samo u tuđim nego i u vlastitim očima. Ako si jednom bio siromašan, više to ne možeš zaboraviti, obilježen si zauvijek. Također se osjeća snažna prisutnost nerazumijevanja između muškaraca i žena, pritajenog dok je ljubav svježa, no u godinama koje slijede nerazumijevanje i netrpeljivost otvara se poput tamne rupe, tjera bračne supružnike u očaj, a onda i u potragu za drugim i boljim partnerom. Naglašena je tjelesna nelagoda likova. Bilo da im je hladno, bilo da stiješnjeni „leže u maloj spavaćoj sobi“, a „pritišće ih sumrak gorak i ljepljiv poput asfalta“. Pisac ovih priča doima se poput tvrdokornog nihilista. Ne samo što ne vjeruje u dobrotu čovjeka, nego ne vjeruje u mogućnost ostvarenja i ispunjenja ovakvog čovjeka u ovakvom svijetu, niti vjeruje da čovjek istinski može biti zadovoljan. Što manje propitkuje svoju stvarnost, a dio njegovog prokletstva je propitkivanje, tim bolje. Kao odgovor na pitanje s naslovnice, „Postoji li netko tko vas voli“, odgovor bi mogao glasiti u jednakom tonu: Postoji, ali vrijedi li ta ljubav?

Terzijski je poput slavenskog Bukowskog, jednako ozlojeđen, no manje prost, jednako razočaran, no i dalje se dobro zabavlja, a alkohola je taman toliko da čitatelj ne pomisli da pretjeruje, da su njegovi likovi baš sasvim zgubidani. Baš kao i majstor kratke forme sa sjevera, Frode Grytten, i Terzijski piše o raspadu obitelji, nemogućnosti zrelih muškaraca da se istinski pronađu i ostvare, društvu koje je neprijemčivo prema pojedincu, ne potiče ga da raste, nego ga konstantno umanjuje. Humor, ironija i kolanje života na bugarskim ulicama daju mu specifičan istočnoeuropski štih, no u ovoj zbirci vidljivo je prije svega jedno – Terzijski fantastično vlada formom kratke priče, a i duhovitost mu je jača strana.


Ružica Aščić spisateljica je i novinarka. 2016. godine objavila je zbirku kratkih priča "Dobri dani nasilja", a za svoje drame "U meni raste" i "Košnice" osvojila je nagradu "Marin Držić".  Od ljeta 2018. godine za tjednik Express piše književne osvrte. Ove godine joj u nakladi Durieux izlazi knjiga drama


kopi rolex replicas relojes replica horloges