Briljantne magično-realistične minijature jednog od najčitanijih bugarskih pisaca
Kalin Terzijski:
Postoji li netko tko vas voli
Prijevod s bugarskoga: Ana Vasung
Nagrada EU za književnost
Sandorf, 121 stranica,
cijena: 135 kn, 2019.
Da se u samo nekoliko
riječi treba opisati knjiga bugarskog pisca Kalina Terzijskog (Sofija, 1970.),
„Postoji li netko tko vas voli“, nagrađena Europskom nagradom za književnost,
moglo bi se reći da je to zbirka humornih i britko napisanih portreta o
gubitništvu. Svaka nova priča slagalica je u portretu Sofije i njezinih
stanovnika, mahom muškaraca, nesavršenih i razočaranih životom, kako krstare
ulicama hektičkog grada i na njima traže svoju svrhu. Terzijski ima specifičnu
vrstu oporog humora, samoironičnog, ponekad bliskog groteski, a ponekad
magičnom i fantastičnom, dok u rukama većinu vremena ipak čvrsto drži konce
stvarnosti.
Ljudi iz priča Kalina
Terzijskog su sitničavi i teški, no ta sitničavost ne proizilazi iz unutarnjih
motiva, iz toga što su oni loši ljudi, nego su takvi jer ih je život učinio
takvima: siromaštvo, nemušti partneri, loša i sebična djeca i uopće
prijetvornost drugih. Ili kao što autor kaže o svome protagonistu Antonu K., iz
priče „Umor od shvaćanja“: „jeo je iz sramotne žlice siromaštva“. Ta sintagma
tako zorno prikazuje ponižavajući status neimaštine, njezino prokletstvo koje
čovjeka umanjuje ne samo u tuđim nego i u vlastitim očima. Ako si jednom bio
siromašan, više to ne možeš zaboraviti, obilježen si zauvijek. Također se
osjeća snažna prisutnost nerazumijevanja između muškaraca i žena, pritajenog
dok je ljubav svježa, no u godinama koje slijede nerazumijevanje i
netrpeljivost otvara se poput tamne rupe, tjera bračne supružnike u očaj, a
onda i u potragu za drugim i boljim partnerom. Naglašena je tjelesna nelagoda
likova. Bilo da im je hladno, bilo da stiješnjeni „leže u maloj spavaćoj sobi“,
a „pritišće ih sumrak gorak i ljepljiv poput asfalta“. Pisac ovih priča doima
se poput tvrdokornog nihilista. Ne samo što ne vjeruje u dobrotu čovjeka, nego
ne vjeruje u mogućnost ostvarenja i ispunjenja ovakvog čovjeka u ovakvom
svijetu, niti vjeruje da čovjek istinski može biti zadovoljan. Što manje
propitkuje svoju stvarnost, a dio njegovog prokletstva je propitkivanje, tim
bolje. Kao odgovor na pitanje s naslovnice, „Postoji li netko tko vas voli“,
odgovor bi mogao glasiti u jednakom tonu: Postoji, ali vrijedi li ta ljubav?
Terzijski je poput
slavenskog Bukowskog, jednako ozlojeđen, no manje prost, jednako razočaran, no
i dalje se dobro zabavlja, a alkohola je taman toliko da čitatelj ne pomisli da
pretjeruje, da su njegovi likovi baš sasvim zgubidani. Baš kao i majstor kratke
forme sa sjevera, Frode Grytten, i Terzijski piše o raspadu obitelji,
nemogućnosti zrelih muškaraca da se istinski pronađu i ostvare, društvu koje je
neprijemčivo prema pojedincu, ne potiče ga da raste, nego ga konstantno
umanjuje. Humor, ironija i kolanje života na bugarskim ulicama daju mu
specifičan istočnoeuropski štih, no u ovoj zbirci vidljivo je prije svega jedno
– Terzijski fantastično vlada formom kratke priče, a i duhovitost mu je jača
strana.
Ružica Aščić spisateljica je i novinarka. 2016.
godine objavila je zbirku kratkih priča "Dobri dani nasilja", a za
svoje drame "U meni raste" i "Košnice" osvojila je nagradu
"Marin Držić". Od ljeta 2018. godine za tjednik Express piše
književne osvrte. Ove godine joj u nakladi Durieux izlazi knjiga drama